Prije skoro 3 godine umro mi je vjerenik, moj prvi momak, moje sve i to iznenada. Zaspao je i ujutro se nije probudio. Imao je samo 24 godine. Za mene je tada život stao. Živim da dočekam dan kada ću poći za njim. Ne izlazim, ne družim se i često spavam i nadam se da ću da ga sanjam, ali evo skoro 3 godine nikada mi nije došao na san. Danas sam se zaključala u svoju sobu i cijeli dan gledala njegove fotografije, čitala njegove poruke, mirisala njegovu košulju koja je slučajno ostala kod mene. Sve sam to radila u nadi da ću izazvati reakciju i da ću ga večeras konačno sanjati. Ne mogu više bez njega, želim da vidim te prekrasne zelene oči, taj prekrasni osmijeh… Zašto si ga uzeo tako rano sebi?
Podijeli ovo:
loading...
Objavi komentar