Jutros mi je bilo loše u autobusu. Onesvijestila sam se. Ne sjećam se uopšte trenutka kada sam izašla iz busa. Osjetila sam da me je jedna nepoznata žena koja je bila u tom busu, držala za ruku i pomogla mi da izađem. Hoću samo reći da mi je ona povratila vjeru da postoje tako dobri ljudi. Žena me ni ne poznaje, i ako joj ta stanica nije bila njena, i ako je išla na posao, izašla je sa mnom, htjela da mi kupi da jedem, pitala me da mi da novac ako nemam, ispratila skoro do fakulteta! Nažalost, zbog svega, nisam je pitala kako se zove, ali nadam se da će život nju i njenu porodicu nagraditi. Malo je ljudi koji bi ovako nešto slično uradili. Hvala ti!
Podijeli ovo:
loading...
Objavi komentar