Osjećam se kao najveći propalitet. Imam 23 godine, tata je otišao kad sam bila u srednjoj, mama ima novog muža i dijete a ja sam izbacena iz kuce. Što je najgore, radila sam mjesecima u kafani, jer su me jedino tamo primili, spavala sam sa matorcima za pare, krala iz kase kako bih skupila pare za fakultet na koji sada ne mogu da idem jer ne znam ni kako da preživim mjesec za mjesecom sa ovim mizernim parama koje zaradim. Imam decka koji studira, i jednom prilikom je pricao sa caletom preko telefona dok je sjedio pored mene. Iz onoga što sam cula, njegovi kao da misle da sam ja loš uticaj na njihovog sina zato što ne studiram. Kao da ga zamajavam i odvlacim od ucenja što nikada ne bih uradila jer je fakultet i moja najveca želja. Naravno, njegovi su takode fakultetski obrazovani ljudi. Koliko sam se odvratno osjecala poslije, sve više razmišljam da ga ostavim zbog toga. Znam da on nije ništa kriv ali kako da znam da njegovi nece uspjeti da mu nametnu svoje mišljenje?
''Osjećam se kao najveći propalitet''
loading...
Objavi komentar