Šest i po godina poslije rođenja sina, rodim prelijepu djevojčicu velikih plavih očiju. Od uvijek je bila posebna i po svemu drugačija od brata. Kad je imala oko dvije-tri godine počela je čudno da se ponaša. Sve je manje pričala, zatvarala se u sebe, odbijala komunikaciju i na sve reagovala histeričnim vrištanjem… Osjećala sam se krivom i poraženo. Svi su mi govorili da mi je dijete autistično, ali sam je ja znala u dušu i vidjela u njenim očima da je nešto drugo u pitanju. I bila sam u pravu, istraumirana zbog vaspitačice upala je u selektivni mutizam. Nakon puno truda, rada, pažnje, strpljenja i ljubavi i moja princeza je puna života, predivna , brbljiva, odličan đak i sa sjajem u okicama…. A ja-ponosna mama.
Podijeli ovo:
loading...
Objavi komentar