Nauka odgovorila: Evo zašto se ne sjećamo ranog djetinjstva

Psiholozi smatraju da su pronikli u fenomen dječje amnezije, koji već više od 100 godina muči nauku

Većina ljudi nema aposolutno nikakvih sjećanja na prve tri godine života, a mnogi ne pamte previše ni period prije sedme godine. Osim toga, kada razmišljamo o najranijem djetinjstvu često ne možemo da odredimo da li je ono što nam prolazi kroz glavu zaista sećanje ili se radi po konstrukciji koju je naša svijest napravila na osnovu fotografija i ispričanih priča, piše Newsweek.rs. Ovaj fenomen naziva se "dečja amnezija" i više od 100 godina buni psihologe koji pokušavaju do kraja da ga razumiju i objasne. Na prvi pogled, uzrok dečje amnezije djeluje očigledno - nedovoljno razvijena memorija. Ipak, nova istraživanja su pokazala da čak i 6-mesečne bebe imaju kratkoročno pamćenje od nekoliko minuta, a dugoročno i do nekoliko sedmica, ako ne i mjeseci. Dijeca u predškolskom uzrastu pamte i više od godinu dana. Ono što, međutim, nije sigurno jeste koliko su ova sjećanja zaista autobiografska, odnosno koliko se zaista odnose ne lično relevantne događaje koji su se odigrali u određenom vremenu/prostoru. Nova istraživanja pokazala su da dečja amnezija u stvari ima više veze sa održavanjem, nego sa formiranjem sjećanja. Naime, hipokampus, dio mozga zadužen za stvaranje sjećanja, razvija se do sedme godine, a naučnici smatraju da su promjene, koje nastaju u toku tog razvoja, odgovorne za brisanje uspomena. Ali to nije cijela priča - još jedan veoma bitan faktor je jezik. U periodu između prve i šeste godine života, dijeca velikom brzinom napreduju u ovladavanju maternjeg jezika, pa samim tim i u pojmovnom definisanju svijeta koji ih okružuje. Velike promjene koje se dešavaju u ovom periodu takođe se poklapaju sa periodom javljanja dečje amnezije. Naučnici vjeruju da sposobnost djeteta da verbalno izrazi sećanje u velikoj mjeri definiše samo sećanje. Eksperimenti sa sećanjima na bolna ili traumatična iskustva kod djece koja su ih doživjela prije i poslijerazvijanja sposobnosti govora, pokazala su da se dijeca koja su doživjela bol nakon što su naučila da pričaju, pamte taj događaj i do pet godina kasnije, dok djece koja su ga doživjela u prije-verbalnom periodu, uopšte ne mogu da ga se prisete. Naučnici su usljed toga zaključili da se prije-verbalna sjećanja gotovo uvijek gube ako se ne prevedu na jezik. Nedavna otkrića bacila su novo svjetlo na fenomen dečje amnezije, ali psiholozi će morati još mnogo da rade kako bi ga do kraja razjasnili. Ono što je sigurno jeste da, iako se ne sjećamo prvih godina života, akumulacija sjećanja u podsvesti je takva da i te prvi trenuci koje ne možemo da oživimo, u velikoj mjeri doprinose onome što kao osobe jesmo.

Let's block ads! (Why?)

Izvor: Cafe.ba

Podijeli ovo:

loading...