Imam druga koji je prije 16 godina upoznao djevojku kod mene u gajbi. Nakon toga su se zabavljali 11 godina, ona našla drugog, odselila se u Minhen, nestala bez traga, nije mu se ni javila. Znači 5 godina od kako je ona otišla, moj drugar i dalje pati, postao je sasvim druga osoba, propio se, ne izlazi iz stana i svi ga izbjegavaju jer je non stop u teškom bedaku koji zrači iz njega, i non stop priča o Emi... Iako joj nije čuo glas 5 godina, nije nikad imao drugu, ona mu je još uvijek prva misao kad se probudi i posljednja kad legne. Znači dečko načisto propao zbog ljubavi. To je ljudi prava ljubav, i ako je ona ispala kravetina prema njemu, pobjegla, ostavila ga bez riječi, promijenila broj telefona poslije 11 godina veze, on i dalje svaki dan sanja o njoj i samo o njoj. Sve bih dala da stane na noge i krene dalje, ali kad se nije desilo za 5 godina ne vjerujem da će ikad, i dalje priča kako će ona možda da se vrati i da bude sve ok... Eh, šta ljubav uradi od čovjeka.
'Sve bih dala da stane na noge i krene dalje, ali kad se nije desilo za 5 godina ne vjerujem da će ikad'
loading...
Objavi komentar