Raskinem sa curom i normalno ne čujemo se. I danas iz dosade sjednem u auto i uputim se prema jednoj tvrđav (inače živim u Ljubljani) i, normalno sa autom možeš doći jedino ako imaš propusnicu... sredio sam i to... Dođem do tvrđave naslonim se na haubu od auta i zapalim cigar, grad sav u svijetlima, vjetar brije... I kako sam ostavio otvorena vrata od auta na CDu koji je u radiu počinje pjesma PUKNI SRCE (Mile Kitić)... Uhvatim sam sebe da su mi suze krenule same od sebe. I u tih par minuta prođoše svi mjeseci, sedmice, dani, sati moje ljubavi (koja još traje) prema toj djevojci. Nije bruka za muškarce ako zaplaču, jer to je vrlo jak dokaz da nekoga volite a samo jedna pjesma vas može razplakati da i sami ne želite to.
Podijeli ovo:
loading...
Objavi komentar