Na dan vjenčanja sam popila neki čaj od rođaka, i od njega me smijeh opucao. U crkvi kad me fratar pitao da li bez ičije prisile pristajem na brak, ja sam se počela smijat. 4-5 minuta sam se smijala. Počeli su svi u crkvi, kad su vidjeli mene. Udala sam se, nekako kroz onaj jaki smijeh rekla DA. Užasno me stid kad se sjetim. Uskoro ću dobit CD sa svadbe, sramota. Samo očekujem kad ću se pojavit na YouTube-u ili Facebook-u. :( Za sve je kriv onaj čaj. On mi je rekao da je za smirenje. :( Ni prvu bračnu noć od blama nisam imala, već tek dva dana poslije.
Podijeli ovo:
loading...
Objavi komentar