Nakon slomljena srca odlučim da ću pauzirati s ljubavi i sličnim, ne bih li se zaštitila. Nakon dosta mjeseci patnje, slučajno upoznam dečka, završimo zajedno, postanemo "prijatelji s povlasticama", što bi se reklo. Odgovaralo meni, odgovaralo njemu. U međuvremenu, on je morao otići u drugi grad raditi ali mi svoje "prijateljstvo" nismo prekinuli. Puno mi je pomogao i razgovorom i čokoladama u 2 ujutro i svim onim slatkim stvarima.. Čujemo se svaki dan, ne viđamo s drugima ni on, a ni ja... I tako već 3 godine. Tjeramo inat oboje valjda. Ali ohrabrila sam se - slijedeći put čim ga vidim, priznat ću mu što osjećam, pa neka ide život! Poželite mi sreću! :-)
Podijeli ovo:
loading...
Objavi komentar