Nakon obavljenih analiza u uglednoj klinici u Bostonu, 19-godišnjoj Mckenzie Hajld rečeno je da su svi rezultati normalni. Studentkinja Univerziteta "Harward" potražila je pomoć zbog opasnog gubitka kilograma, koji je, kako je tvrdila, bio posljedica jakih bolova u želucu koji su se javljali poslije konzumiranja hrane. Ljekari su je uputili u centar za poremećaje ishrane kako bi rešila problem gubitka težine.
Mckenzie, visoka 160 centimetara i u tom trenutku teška svega 34 kilograma, zaplakala je dok je pokušavala da objasni ljekarima da ne pati od anoreksije i da želi da jede, ali da ne može.
"Nisam znala kako da ih ubjedim da problem nije u mojoj glavi. Što sam ih više ubjeđivala, to sam luđe zvučala", sjeća se ona.
U narednih pet godina, konstantno se suočavala s pogrešnim mišljenjem da je njen bol, koji se javljao ubrzo nakon unošenja hrane i pića i trajao satima, posljedica stresa, perfekcionizma, želje da privuče pažnju i gladi, jer sveobuhvatne analize u najpoznatijim bolnicama nisu davale objašnjenje.
Pet godina je preživljavala hraneći se preko sonde, a prošle godine, zahvaljujući neobičnom spletu okolnosti, nađeno je objašnjenje upornog bola.
Na planinarenju u Kaliforniji, Mckenzievi roditelji upoznali su profesora medicinskog fakulteta, koji je, zaintrigiran slučajem njihove ćerke, povjerio studentkinji četvrte godine zadatak da se njime pozabavi. Jessica Guld je došla do ključne informacije i stupila u vezu s uglednim hirurgom u Čikagu. Marta 2015. on je operisao mladu ženu i promijenio joj život.
"Sjećam se da sam bila prestravljena. Posjetila je najbolje stručnjake u najboljim bolnicama u zemlji. Šta sam ja kao student četvrte godine mogla da ponudim?", sjeća se Jessica Guld (29), koja trenutno specijalizira porodičnu medicinu na Univerzitetu Kalifornije.
Provela je 50 sati tragajući za objašnjenjima, prikupila hiljade stranica dokumentacije iz nekoliko bolnica i pretraživala medicinske baze podataka. Još na početku istraživanja, ukucala je u pretraživač pojam "postprandijalni abdominalni bol" (bol nakon obroka), a jedan od rezultata bio je MALS. Riječ je o sindromu medijalnog arkuatnog ligamenta, koji nastaje kada ovaj ligament, koji se proteže od baze dijafragme i prelazi preko aorte, vrši pritisak na granu trbušnog arterijskog debla, koja dovodi krv u želudac i druge organe.
Iako je kompresija česta - između 10 i 20 odsto populacije ima ovu anatomsku varijaciju - samo kod jedan odsto njih javlja se jak abdominalni bol. Kompresija ograničava normalan protok krvi u organe digestivnog trakta, a najčešće je posljedica naglog gubitka kilograma ili bolesti. MALS najčešće pogađa žene, ponekad djecu.
Iako nikada nije čula za MALS, Jessica je bila zapanjena sličnostima sa simptomima koje je imala djevojka.
"Pomislila sam: Bože, to je to!", ali je ubrzo utvrdila da su ljekari ranije isključili tu mogućnost.
Nekoliko mjeseci kasnije ipak je odlučila da se u pogledu svojih sumnji konsultuje s tri ugledna stručnjaka.
"Nisam mogla da verujem da toliko ljekara to nije videlo. Bila sam tako srećna što sam saznala šta je razlog mojim mukama"
Operisana je 18. marta, a sljedećeg dana je pojela kašiku kajgane i sačekala. Kada se bol nije pojavio, rasplakala se. Nedjeljama je povraćala dok se želudac nije navikao na hranu, ali se bol više nikada nije pojavio, piše independent.co.uk
Let's block ads! (Why?)
Izvor: Novi.ba
0
